tarokoɬov
Verb (-ɬov Conjugation)

  1. to speak
  2. to communicate
PresentPastFutureSubjunctive
SingularDual/PluralSingularDual/PluralSingularDual/PluralSingularDual/Plural
First Person Femtarokitaroksikʰotarokɔkikʰotarokɔksitarokuitaroksaitarokmitarokmis
First Person Neutraltaroketaroksekʰotarokɔkekʰotarokɔksetarokoetaroksoetarokmetarokmes
First Person Masctarokutaroksukʰotarokɔkukʰotarokɔksutarokiutaroksiutarokmutarokmus
Second Persontarokiratarokirankʰotarokɔkirakʰotarokɔkirantarokiraitarokiraintarokiramtarokirem
Third Persontarokənitarokənisenkʰotarokɔkənikʰotarokɔkənisentarokənuitarokənisoentarokənimtarokənime

Infinitivetarokoɬov
Past Participlekʰotaroke
Future Participlelatataroke
Gerundditaroko